nedjelja, 20.01.2008.

....Dani nisu sivi... :)

ks ks...dosadno mi je - nedjelja...Kraj vikenda, a znam da s idućim idu 3 kolokvija ...Da trebala bi se, kao, pripremati...lajk - nećuuuuu A tuteka me nije dugo bilo... Pa eto me...Šta ima novog u mom malom životu? Da, otkuda krenuti? DA... možda od moje slomljene noge s posljedičnim tjednim nošenjem langete i igranjem biljara u Hyperionu s dotičnom , konačnim nabavljanjem ekstenzijica....puno, puno toga! I super mi je - ništa me ne bedira, idem linijom manjeg otpora...Ok, možda me malo zabrinula zabrana pušenja u kafićima (licemjeri - beru novce prodajom cigareta, a brane njihovu konzumaciju ) i pomisao kako nema više Nessice uz dim Slimsica ... Oni i njihova EU ... Izdali generale, izdaju i male ljude - više ne idem na izb0re ... I da...ne mogu zamisliti život bez Spužve Boba ... da, ništa pametno od mene... Za očekivati Tu sam negdje...uvijek...neizbježna

subota, 08.12.2007.

*...// nevolja nevolju privlači - isti smo igrači :)) //...*

Jbg...dosadno mi je – a ne da mi se van...pada kiša, što znači: nemam volje... navršila sam 20 godina, danas... Već ... isss
Sinoć sam bila vani..nije mi se dalo organizirati nešto (bilo što) – pokupila frendicu i išle se zapiti na stare lokacije A bilo je veselo LoL...Bilo je tu svega - ja sam prozvana petardom, ona srnom, moj kišobran od 15 kn za jednokratnu upotrebu zamijenile kišobranom čvrste konstrukcije (fala Draž - nije bed što je netko ostao bez kišobrana ), nošenja na barskoj stolici, penjanja i preskakanja ograda u štiklama (da, sad imam rupu na nozi i ruci ) .. i hm... poslije se baš i ne sjećam ... mislim da je bilo dosta Jägera i Stocka i Amara i da ne nabrajam... Da – nemam više glasa... zvučim ako vjetar u škrapama (kako li sam pjesnički nastrojena LoL)... Znala sam da ću se prehladiti...što sam radila – nije ni čudno S malo krpica stajala na kiši – blesača, baš prava blesača! Ali nisam bila sama u tome – netko se uz mene tresao...ja? nisam – grijala me žestica iz utrobe P.S. Fala mali
Idući vikend – Crvena jabuka... Vikend poslije – Inin rođendan... ah - show must go on...

ponedjeljak, 03.12.2007.

...BjEžI kIšO s PrOzOrA... :)

"Ti nisi pri sebi - pazi kaj ti velim" - ovo je maloprije izašlo iz usta meni drage osobe... Da, ovih dana... Evo, čak i pišem drugi post u nevelikom razmaku... Sva sam neka... opet me lovi depresija (kako uvijek dođe to oko Božića - pomalo ironično)... Malo mi je potrebno.. danas sam vidjela jednu osobu iz moje prošlosti s kojom ništa nije razjašnjeno - zbog koje uz sve načine da prebolim i da nađem neku sreću nisam uspjela prestati voljeti... puna duša neke budale, i ne, ne treba mi to... A opet kad me svi ti putevi bez cilja izmore, uvijek samo njega čekam...samo da ga vidim... i zato kao da mi nema lijeka... Za novu ljubav, treba imati dušu... moja se negdje zagubila.. i veže me za njega sve ono što o njemu znam... Dok je stajao metar, dva od mene (sva sreća što nisam bila sama u tom trenutku) uspjela sam praviti se - sve je u redu...drhtala sam... znala sam da nije... da mi fali... svaki put sve više... Čim sam ušla u stan, slomila sam se... mislila sam da sam jača... samo je počela kliziti ta neka šugava kiša niz moje obraze... Možda su vremenske prilike znale što će se dogoditi?!? Nedavno kad sam ga srela - bila sam zaluđena nekom novom zaljubljenošću u drugoga... znam, zato mi je bilo svejedno... Možda da riješimo sve među sobom - da zauvijek jedno drugome kažemo "Nekad je valjalo - ali nikad više zajedno" - bilo bi lakše... Ovako sam izgubljena... i prokleta nostalgija ne da mi mira...
Zato u ovakvim trenutcima, bez volje za išta, često se podsjetim što mi izmami osmjeh na lice...
ObOžAvAm :
Ř Nescaffe i cigarete rano ujutro
Ř neočekivani poljubac od neočekivane osobe
Ř u ranu zoru plivati gola na mojoj najdražoj plaži
Ř uz glas cvrčaka zaspati na njegovom ramenu
Ř zapasti u alkoholnu ekstazu
Ř voziti u petoj muahaha
Ř ležati u toplom krevetu dok vani pada kiša
Ř pjevati u kadi punoj pjene(tamo je najbolja akustika lol)
Ř miris jorgovana
Ř plesati do iznemoglosti
Ř borice na njegovom obrazu do se smije mojim mušicama
Ř Axe
Ř biti potrebna i neizostavna hehe
Ř piti Fruteke i papati griz
Ř slušati tužne pjesme kad pada kiša
Ř ljubiti se pod zvijezdama
Ř ležati u mraku i slušati Evanescence
Ř tražiti «nešto njegovo» na drugi ljudima
Ř merkante – hoću jednogaaaaa

Ma biti ću ja dobro...samo mi treba nešto s popisa

subota, 01.12.2007.

**:::A supergirl, yours supergirl:::**

And here she goes Evo me opet... Nakon 3 udarna tjedna kolokvija koje sam razvalila, ali ono - baš po pravo Ali nije da je sve ostalo bilo na pauzi
Nego, afkors - sve je trebalo proslaviti (čitaj: alkohol lol)... Naravno, sve u granicama normale - urokavamo se tek idući vikend na moj rođendan Sinoć...toliko toga...Nakon 5 mj konačno sam vidjela mr. X - a iz mojih davnih postova (lol ja ko Carry iz SAC sa svojim mr. Big - om ) ... Već sam bila zaboravila kako smo bili bliski jedno drugom... I mislila sam proći onuda uzdignute glave kao da se ništa nije ni dogodilo. Pogotovo nakon onoga - sad te ima/sad te nema. Da samo nema te kemije...I opet sam htjela biti ona ista ja, njegova i nasmijana, da me vrijeme vrati u one dane...kad su svi govorili da smo ludi - a to nam nije bilo važno...Šteta što nije shvatio da je važnije tko nešto kaže nego što kaže...
No nisam mu dala da mi pokvari večer I cijelo vrijeme je ona naša Supergirl bila u glavi...ali... druge su mi stvari bile na pameti...
Druga osoba... dečko koji mi je davno dao priliku koju nisam znala iskoristiti... Smatrati me mirnom, plahom - greška, veeeeelika greška - nikad ne bi rekli kolike kljove ovaj vampir ima ...Možda pokušamo opet, tko zna... Ipak sam ja sad zrelija, pametnija.... hm.... ovo postaje već diskutabilno Toliko toga se događa u posljednje vrijeme... Idem nekamo U boljem smijeru hehe guess so

subota, 10.11.2007.

...gLaVoBoLJa Od ViNa, a NiGdJe aSpIrInA...

Evo nakon cijelotjednog bavljenja interaktivnim sportovima poput spavanja i odlaska malo na faks (ko uvijek željna znanja )... nema vremena za ništa . Ne, nije ovo samosažaljevajući post , a nije da mi se u posljednje vrijeme nešto da filozofirati...
Daklem, jučer navečer...Oh, yessss...ti predivni izlasci petkom Cabaňa - tematizirano neko čudo: Studio 54... krcato... Jbg - sram me napisati gdje sam završila Ali bilo je dobro
Ubile smo se, opet (čitaj: Bavaria + Jäger/amaro mix + vino (otuda i naslov koji je btw. pripjev nove Sekine pjesme - album izlazi 16.11 - malo promocije ... a ne mogu si pomoći, kad je kraljica, btw. to je ime novog albuma - vidu mene, oftopičarim ))...
Nego kad smo već kod kraljica - poručujem jednoj: ne daj se!!! Svatko zaslužuje malo promjene, a ti si predugo slušala optužbe koje nisu bile osnovane... Eto mu sad na
Nego da se vratimo na mene lol ... Onaj osjećaj "letim visoko, raširenih krila" - nusproizvod gore navedenog mixa ipak je splasnuo... Hvala jednoj budali na tome Nađe se netko tko mislil da je duhovit i zanimljiv - a zapravo je sve kontra, i još se ponosi što me dovede do samog ruba bijesa...
Dođe mi da pobjegnem od svega, promijenim grad kad već ne mogu pobjeći od ljudi koji me umaraju, ubijaju psihički i dovode do zadnjih ekstrema, pa postanem emotivac... Bar su suze besplatne kako kaže Žanamari - ali ništa dok se ne suočim sa svime... Zašto me tjeraju da ih mrzim? Prvi put sam našla osobu koja je to zalužila . Možda grozno zvuči, ali trebalo je biti u mojoj koži sinoć... Svaki izlazak nešto... Ne znam ... zar se ne može cura zabaviti na miru???
Malo sam eto, isfrustrirana ovih dana, otkačila skroz - i taj pritisak s kolokvijima... godina dana je bezbrižno prošla - ali sve se mijenja... Nadam se na bolje - postala sam jača nego prije, ali nije dovoljno... očito... treba priznati moj trud - ali to ne žele... Nadam se da ćeš se prepoznati ako čitaš ovo... ono tvoje je bilo kap koja je prelila čašu. Ako nešto želim, to ću i učiniti - nije možda u redu prema nekima, ali prvo moram misliti na sebe... I ako mi ovo što ću učiniti pruži samo TREN sreće i zadovoljstva (a znam da hoće) neću žaliti...Ali o čemu ja, ne želim se ni opravdavati.. Sve je ok - ali mi treba malo odmaka i od tebe i od svega... jer si se krivo postavio. Uglavnom... post postaje predugačak ... pa stajem na crtu...
Za kraj jednom dečku - kad se vidimo, stiže i dupla porcija

ponedjeljak, 05.11.2007.

...jer živimo prekratko da bi tratili vrijeme na nešto što nije vrijedilo...

Viđala sam ga ovih dana... okretala glavu, prelazila na drugu stranu ulice – bojala se sama sebe i svoje reakcije... Danas sam ga spomenula... da nisam, pitanje je bi li se sreli oči u oči... Možda je sve to neka sudbina...

"...I've found a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you..."

...nismo izmijenili puno riječi, ali bilo je dovoljno, da odem od njega sa smiješkom i tek sjetom...

...krećem drugim putevima ... i smijem se... za sebe...


Nakon svega – moram mu reći : Hvala... Jer on je razlog zašto sam postala bolja...
Zbog njega sam se borila... bit svoga postojanja našla u borbi i ponekad malo pretrpjela... borila se za sebe.. pretrpjela za druge.. da bi jednom mogao doći dan kad više neće znati tko sam, jer sve što sam bila više nisam... bio je jedna velika škola....
Pogledao me, onako... kako se gledaju ljudi koji su nekad bili voljeni...tada sam shvatila da više ne možemo biti ni prijatelji... jer taj pogled je bio previše tajanstven...skrivao nadu.
Koliko toga treba proći; obmana, spletki, laži, uvreda... da bi shvatio ono očito, da bi se zapitao : "Je li me ona voljela najviše"...?
Svega postanemo svjesni s vremenom.... Nisam mogla reći ti, ali valjda si shvatio:
...... od ovog trenutka živim za danas i sutra... ne za jučer...

subota, 27.10.2007.

Rezime :)

Sinoć... Čovjek na čovjeku, Orgije? Ne
Koncert. Krcato, zagušljivo, mučno. Jole zna napraviti štimung, dobar štimung. Isto kao i neki ljudi loš. Galerija likova od onih koje sam rado vidjela do onih koje sam pokušala izbjeći (malo teže jer bi me rulja uporno gurala na njih, ne svjesna u kakav me položaj stavlja ) ... Sve u svemu šokovita večer... Da, bilo je i boljih izlazaka. I da, shvatila sam da sam se ZALJUBILA ... u Malibu-Sprite LOL

srijeda, 24.10.2007.

...jedan - poetičan :) ...

Da, pobjeći od svega... da bi mogla zažmiriti pred spoznajom; u ovom prljavom gradu istinskih galebova nema, niti ih je ikad bilo. Tu sam u jatu ovih tromih, pepeljastih ptičurina koje me dave.
Zbog toga - užasno mi fališ (dobar izraz u ovom trenu).
Ja te trebam; ne moja psiha, već svaka moja pora koju bi ti mogao dotaknuti da smo zajedno..
Postoji neka kemija u voljenih bića na daljinu. Ti znaš ... Sve bodri naše prošle i buduće dodire. I mjesec koja provjerava svoje lunatike - čuvajući nas da ne poludimo od ljubavi - kada nas ostavlja na milost ili nemilost nama samima.
Drago mi je što ne držiš sve konce u rukama, jer ne bi mogla podnjeti da sam samo mala lutka, prolazna stvar u odrastanju velikog klinca.
Da udišemo isti zrak ili prašinu; mogla bi sve za tebe..
Ne pitam se znači li tebi kao i meni moje lice koje spava na tvojoj ruci, jer ono u meni što je tražilo sigurost ispunjeno je poslje tebe. Znala sam biti loša, ali uvijek si me pazio, držao uz sebe jer si znao koliko mi je to bilo potrebno... Nitko nije bio toliko nježan i MOJ kao ti. Hvala ti na tome... Uvijek sam se, izgleda nećakala oko toga da zgrabim sreću. Sada je sreća konačno u meni ili ja u njoj, a jedino je umanjuje činjenica da nisi
ovdje. La vida es sueno. Srećom, možemo budni sanjati... I tada jasno vidim kako smo ležali pod zvijezdama tražeći Maloga i Velikoga medvjeda - ja sam ih vidjela sve, ti ni jednoga ...
Da, svatko ima svoje razloge, čak i kad oni ne postoje - moji su tu, jaki i
stvarni, a pred očima kao dim cigarete lete slike i nose miris prošlosti... Prošlosti u kojoj ništa ne vrijedi kao jedno "volim te" (neizrečeno, ali ne i skriveno).
Jednom davno imali smo nas... Živim s tim, uspomenom na tebe koji me čini sretnijom. Ležali smo zagrljeni nadajući se nemogućem, vjerujući da smo anđeli s jednim krilom i da zajedno možemo poletjeti...

ponedjeljak, 22.10.2007.

...****... dok si uz mene...****...

"Trebam te!" - može zvučati opasno, alarmantno, uzbuđujuće, romantično, ali činjenica je da vas ne može ostaviti ravnodušnima. "Trebam te!" može biti i način da se sofisticiranom igrom žrtve neka, nama važna, osoba podsjeti koju ulogu igra u našem životu.
Ljubav nikada nije predvidljiva, jednostavna i uvjetovana... Potreba? Je!
Pa dati do znanja nekome koliko je potrebit, jedno sasvim obično popodne može pretvoriti u totalno inspirativno obojen dan - da, čak i kad pada kiša...


...Opet noć briše dan,
kiše prošlih petaka...
i kao da mi odnose
sve do čega stalo je...
ali NE, ne predajem se
još mogu za NAS promijeniti svijet...

...znam da me lomila noć,
al' opet rađao dan
i opet vjerovat ću
u nova jutra jer znam,
prošlost je sve iza nas
sad samo ruku mi daj,
ljubav pobjedit će sve
i nikad neće bit kraj
dok si uz mene...

...preda mnom put od lišća žut
godine su jesenje...
i kao da mi odnose
sve do čega STALO je...

ponedjeljak, 17.09.2007.

Psi uistinu jedu aute!

Ne – nisu mi vjerovali, štoviše ismijavali su me ... Uvijek sam bila lakovjerna klinka, pa eto, povjerovala sam i mojoj prijateljici iz ranog djetinjstva kada je izjavila kako u Maloj Gorici psi jedu aute. Zaintrigirala me ta ideja. Mjesec dana nakon što je sa mnom podijelila tu činjenicu odselila se iz mog susjedstva. I nekako mi je jedina uspomena na nju, na djetinjstvo ostala upravo gore navedena izjava koju sam do dana današnjeg i dalje sa nekom određenom sjetom prenosila drugima. Minuta šutnje, «Ti i tvoje mušice» u pratnji s čudnim pogledima i podsmjeh – tipična reakcija. No, neki dan – u novinama sam pročitala : Pas izgrizao auto! Ispunilo me unutarnje zadovoljstvo... Zašto? Sad mogu svakome nabiti na nos – ono što ja kažem ima poante, a u ovom slučaju ona je: Držite se svojih uvjerenja – prije ili kasnije biti ćete u pravu!